Göran Tunström, Iz romana Pismo iz pustinje


Oni su dolazili jutrima noseci svoje  posude za brijanje. Blistalo je poput zlata , kada su stajali u pijesku uz istocnu stranu nase kuce . Ususkani u svojim dekama cekali su sunce. Bili su to Ben Yussef, Gabrijel krastavcojed, Sepavi Ben Shem i mnogi drugi.  Ne znam zasto su oni dolazili bas k nama da bi uredjivali svoje brade, svoje nokte, svoju kosu  u koju su utrljavali zeleno ulje. Bila su to zlatna jutra, kada su ogromni paunovi kljucali svjeze izdanke iz zemlje i pjesma podizaca voda ispunjavala predio tamo od bunara.Pocuj zvuk naseg mijeha
Pun je hladne vode
Pun je slatke vode
Dodjite sve zene iz sela, dodjite…I Ben Yussef je bio blag kao kakva starica, kada je sklopio svoje ruke:
Ah, ah, ah, ubio sam toliko rimljana u moje vrijeme. Toliko mnogo, toliko mnogo.I smijesio se jednim tako zadovoljnim smijeskom  sjedeci tamo u ljuljasci prekrstenih nogu.
I sepavi Ben Shem odgovori:
Bilo je to poodavno!
A onda su ucutali. Bivse pobjede potonule i nestale. Jer sada se vise nije pobjedjivalo. Umjesto toga doslo  je vrijeme zalopojki, i Gabrijel krastavcojed bio je njihov majstor.
Ova susa, rece on. Ova susa. Za nju su rimljani krivi. Jos otkako su dosli prazne oni nase bunare. Svi ti konji i kamile , sva kupatila. Ta kupatila sto trose toliko vode. Njihova je krivica da mi nemamo vode ni usne da ovlazimo.

–   Da, da, tako je to.
–   govori se da sada ima sest kupatila gore u Cesareji!. Sada, kada je tako malo vode.  Oni se tamo brckaju…

Potom su cutali i cekali  srcuci vruce jutarnje mlijeko, kojim ih je Marija nudila.
A onda su citali tekstove.  Evo jednog od tekstova koje pamtim iz mojih prvih godina u Nazaretu, za vremena u kojem je Crno sunce Tiberije gospodario otuda iz Rima, preko svojih vazala, i cijeli je narod bio ispunjen predstavama o skorom oslobodjenju:”Ovo je rijec gospodinova koja je dosla Hosiji, Beerisovom sinu, u vrijeme Usije, Jotama, Ahasa i Hizikije, kraljeva Judeje, u vrijeme Jeroboama, Joasovog sina, kralja Israela.
Kada je Gospod poceo govoriti kroz Hosiju, prvo mu rece: Idi od doma svoga i nadji sebi nevjernu suprugu i dijete od nevjerne matere; jer u nevjerno otpadnistvo srlja zemlja daleko od Gospoda. I on ode od doma svoga i uze Gomer, Diblaimovu kcer; i ona zanese i rodi mu sina”
I Ben Yussef, taj stari pustinjski razbojnik koji je ubijao i tukao se, ali otkako se ozenio jos jedino pazio dijete, uzdahnu i sklopi svoje ruke:
Ja ne bih nikakav Hosija, mada sam dobio nevjernu zenu i bezboznu djecu. Moj zivot ne bi nikakav znak ili simbol gospodu.
Nije te valjda on ni molio da je uzmes?
Sigurno da sam jedno vrijeme vjerovao da jeste, rece B.Y..
Mora da su se voljeli , starcici, cim su se svako jutro dovlacili k nama. I B.Y. bio je lijep dok je sjedio prekrstenih nogu u ljuljasci i podrezivao vlasi  iz nosa i usiju.
Kada je namazao svoju kosu zelenim uljem, on uzdahnu opet :
Ja, dragi Sabate, sada nas sve primi.
I on podize svog malisana prema suncu, polozi ga potom na ledja ispred sebe, ocisti ga odozdo nagore bijelom lanenom krpom, istrlja mekane nozice, koljena i straznjicu. On ga premaza finim uljem po ledjima, i malim ramenima.
Daj mi sada tvoje ruke, rece on.
I malene sake se ispruzise k njemu, on ih sakri u svojim velikim: ulje za prste, ulje za tvoju dusu, ulje za tvoj nos!
I koze su skakutale po ledjima velike krave, sjenke su jos bile duge I sunce se strmo uspinjalo po nebu.

Proroka sam se je nagledao, rece on i dalje trljajuci djecije tijelo. Cijela pustinja vrvjela je od njih u moje vrijeme.
Ima mnogo vrsta proroka. Nisu oni nista posebno.
Oni imaju kontakt sa gospodom, rece Gabrijel srdito, zategnu deku kojom je bio umotan, i odmahnu glavom , kako bi zauzeo odstojanje od B.Y. rijeci.
He, otpuhnu B.Y.. goli idu i korijenje jedu e da bi culi Gospoda. Cekaj do veceri  pa cu takodje i ja vama prorokovati.
Do tad ces se vec prepiti.
Gabrijel je piljio u pijesak sa odbojnoscu.
Upravo tako, otvoreni su putevi ka Gospodu, vikali su. Proroci, samo su nam stajali na putu , nista se nije imalo uzeti od njih.
Tako su u svakom slucaju bili Gospodinov znak vama razbojnicima.
Kako da ne, kako da ne.

Mlijeko me tako prijatno grijalo tih jutara. Marija je nama okrenutih ledja sjedjela kraj vatre i nalagala jos trstike, ponekad je bilo mnogo njih koje je trebalo posluziti.

Ti pricas toliko mnogo gluposti, rece Gabrijel.
I ti bi cinio isto kada bi imao sta reci.
Sta si ti ucinio u svom zivotu? Nista. Od  nicega ne nastaju ni gluposti ni zlato.
Meni se svidjalo kako mirise oko B.Y. i njegovog djeteta, bio je to jedan drugaciji miris kojeg se jos uvijek sjecam.
B.Y. je pricao kako je ta ulja koja je vec dugo imao, uzeo iz jednog transporta koji je bio na putu do same Kraljice Kleopatre. Oh, pricao je on mnogo takvih pripovijesti, o zlatu i tamjanu, o bljestavim platnima i vrecama zlata.
Gabrijel ne rece nista blistavo:
U svakom slucaju nisam ucinio nikakvo zlo.
I nista dobro. Otkad te ja poznajem ti si samo kukao zbog nepravdi ovoga svijeta. Covjek se rastuzi kada pomisli na tebe.
Budi sretan da imas mene. Ko bi inace izdrzao slusati tvoje lazi.
B.Y.Podize malisana, ne brinuci se za Gabrijela.
Gledaj samo kako blistas, lijepi moj sine, od moje odbjegle zene, Gospod bio sa njom.
A potom se ponovo htio gloziti rijecima, jer ti razgovori bili su njegovo jutarnje provjetravanje:
Bezbozan sam ja zasigurno. Tako i Gospod ima sta raditi. Ja vjerujem da ga to raduje, Gabrijele. Jer sta on s tobom moze uciniti? Kada prelazi svojim prstima preko zemlje svakog jutra da bi nas probudio, ti vec sjedis tamo na tvom krevetu, budan i sam. Aj, aj, aj, kaze Gospod, ovaj ovdje Gabrijel meni ne vjeruje, on uvijek mora sve uraditi sam. Ali onaj tamo nesretni razbojnik B.Y., njega je tesko probuditi.Prepio se vina, dubok je njegov san.
I Gospod me mora propisno prodrmati; Tako i on ima sta da radi. Tako se mi dobro poznajemo. Dizi se i radi, nesretni vole, kaze Gospod. A ja onda odgovaram, tiho, tako tiho da se ne cuje tamo do tvoje kuce: raspusti Gabrijelove kamile da ih ja pronadjem u pustinji i tako zaradim za vino. I za hranu pustinjskom biseru, Gospodin bio stobom, malisa. Nicim te on ne moze primamiti, Gabrijele! Nista ti nema prebaciti, oh kako mu mora biti dosadno dok pusta svoje zrake da se cijede kroz tvoje zalosne zidove.
Ti  nista ne drzis za sveto, rece Gabrijel i ustade.
Biti u strahu od svega nije nikakvo stovanje svetog. Ah, ti ljiljane od mog sjemena, nemoj nikada biti kao ovaj Gabrijel. Cujes li, malisa?!On stavi prst na djeciji stomak i dijete mu se nasmijesi.

Jutro za jutrom istih dobrocudnih zadirkivanja. Jutro za jutrom, ustajao je Gabrijel i odlazio preko polja da bi zadovoljio svoje potrebe, bivao ubrzo progutan od svjetlosti i nikome nije nedostajao. Ali on je bio tu kao nas komsija. Bio je jedan od onih koji su zivjeli u Nazaretu, svi mi , bili smo siromasni, i pomagali jedni druge.

Jadnik, rece B.Y. Bez  zene.
Ni ti nemas zene, rece Ben Shem. Ali tako je mozda za nju najbolje.
Ja imam moje dijete, moj biser.
I on sakri svoje lice za djetetovo tijelo i djecije ruke kopkale su po njegovoj bijeloj kosi.
Kako znati sta je od Gospoda, Josipe? Da li cemo to ikada moci znati?
I svi se okrenuse prema Josipu koji je sjedio u svojoj ljuljasci i puhao u vrelo mlijeko. Ali Josip pognu glavu jos dublje. Lutao je pogledom i nije odgovarao.

Prevod R.K.

Od Omnia Mea

Renato Karamehic renaka65@gmail.com

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s