Željko Grahovac, NIKTA, ETIDA

Samo jedna istina Strmoglavljena je do glasa Do prozirnosti na izmaku svjetla Gdje se slika prelama i mrvi sve do šuma I tim šumom oblaporna napaja se unutrašnjost Ničim otvorena i prema ničemu Zabravljenost zaborava Da li je još nije ili nema više to prazno mjesto Zvono u kom odnjihana širi nosnice tišina Jevanđelje po… Nastavi čitati Željko Grahovac, NIKTA, ETIDA

Željko Grahovac, Aporija o proljetnoj šetnji

Ubijedila si me napokon: „Dosta je bilo igre riječima! Ti si lud, a ako još nisi – poludjet ćeš! Pogledaj kroz prozor, Kakav dan, pravi proljetni dan – izlazimo u šetnju! Odmah!“ Doista, igre riječima je uvijek dosta, kažem sašaptavajući se Sa naizvrat okrenutim rukavima žutocrne karirane košulje, Uvijek postoji nada da na dobro izađe… Nastavi čitati Željko Grahovac, Aporija o proljetnoj šetnji