Prepoznajete živu ogradu od tropskog bilja, s vaše desne strane…
I moj arhitekt je „Majstora i Margaritu“ bezbroj puta čitao;
Ideja je bizarna – kafana samo s jednim zidom, od neprobojnog zelenila,
I sa stolovima uz njega naslonjenim, ali sa zidom živim tako i toliko da,
Ako se zagledaš… Vidim već da ulazite u čaroliju, ali to pripada
Drugom tekstu, pa ću vas zamoliti da odvojite pogled…
Slijedićemo tu jednodimenzionalnost, zbog koje smo toliko kritikovani.
Pjesnički subjekt se već izjasnio šta pijemo – Falerno, od Kazerte,
Berba 79. kada je umro Vespazijan, prvi špediter među carevima…
I uz to plodovi mora… Θάλαττα! θάλαττα! Englezi kažu “The Sea! The Sea!”,
Premda sam ja odlučno za „Talasi! O, talasi!“ – kad biste samo znali
Koliko loših iskustava imamo s prevodiocima… Niti čuju, niti vide!
Što se za vas već uopšte ne bi moglo reći – eto, recimo, taj šum
Koji nadolazi i zbog koga bacate unezvjerene poglede na školjke…
Dakle, jasno vam je: naš je stav o supstancijalizaciji negativan,
Rekli bismo načelno negativan, kad načelo ne bi bilo (kao i ideje, uostalom)
Utemeljeno s one strane gdje je sušta bespomoćnost označitelja
Uvijek veća, dublja, teža od jezika u kom se izraziti hoće označeno…
Tako smo i mi nakon Manija predstavljali „drugu stranu“ naspram te što
Stvorila je čovjeka kao „Jedini mogući oblik spasavanja ništavila njim samim“…
A mi smo samo „Rijeka – majka koja čuva svoju djecu pobjeglu na obalu“!
Ne znam kako na vas djeluje ovo vino – ali meni razvezuje jezik… Naopako!
Eto, kad sam iščitao vašu posljednju (strukturalno gledano jedinstvenu!)
Knjigu poezije – morao sam uzeti čak 300 kapi eterne valerijane…!
Harmoniziranost, prijatelju, i pristajanje uz nju – od toga mi uvijek bude zlo…
Nisam siguran da je 19 baš „onaj jedini Broj koji ne može biti neki drugi“
I ne znam zašto bi se other meaning krilo u riječ po riječ naopakoj verziji…!?
Skoro da sam rekao – blasfemija! – ali se na vrijeme ugrizoh za jezik…
Kontrola, kontrola i samo kontrola, dragi kolega – da naspemo još u to ime…!
Otkrića se uvijek tiču samo načina, slijeda ili ritma u kom svi mogući
Sadržaji mogu slobodno zadržati svoje nazive, imena i egide…
More može slobodno da umire u oku žabe – ali jedinstvenost onog prije
I poslije tog rečenog mora biti neupitna… Kao što se samo jedna i jedina
Mrzla pjesma može zatvoriti sa ovim sklopom zapitanosti:
„Zašto se ne završi stvaranje,/ Zašto se još nije završilo stvaranje…?“
I tako… 17 godina je proteklo – a koliko se samo Majstor teretio
Nezaustivošću-neizrecivošću onog nul… Vi me razumijete, zar ne?
U svakoj vatri treba imati po jednu cjepanicu, a granice nisu date
Samo zato da se probiju i pomjere – već i subjekti (izvršioci) ovih radnji
Da se načnu i preoblikuju… Je li ono bješe treći Njutnov zakon…!?
Nadam se da su vam prijali ovo blagorodno piće, zakuska i ćaskanje
I želim vam, kao što priliči nakon obilne pjesme, da duboko podrignete…!
Lajkaj ovo:
Lajk Učitavanje...
