Category: Swedish poetry in B/C/S

U grčkom gradu Naepolis
u prašnjavom parku bolesnih palmi
nad sivim morem
punim skrivenih boja i brodoloma
nečujnog svijeta muzej:
Osmonožac, skriven u donjem uglu slike
stopljen sa bojom pozadine nepomičan
razrogačenih očiju, u lovu.
Ujednačena struja mjehurića
nadire odozdo šest-sedam hobotnica pleše na vrhu
plivaća im kožica leluja uz blještave strane
ispod sveg obasjanog na površini
Podmorske ptice, podmorski leptiri
ruku sklopljenih u njuškice od sedefa
kreću se plešući, svi u istom pravcu
nagore,tonući, u jatu kružeći jedni oko drugih
očiju polusklopljenih ispunjeni užitkom
hobotnice vijoreći rožnatim rukama
jednako mijenjajući mjesto sa sebi sličnim
udesno, niže – Ja znam čega se oni igraju
igraju se struje, struje duboke vode, svježe protivstruje
što ih drži zavijorene
iznad neizvjesne dubine

noć je i sunce blista. stojim u gustoj šumi i gledam put moje kuće magličasto plavih zidova. kao da sam umro i posmatram kuću iz drugog ugla.
stoji tu već preko osamdeset ljeta. njeno drvo je impregnirano četiri puta radošću i tri puta tugom. kada neko ko je živio u kući umre, kuća se prefarba. umrli je prefarba, bez četke, iznutra. iza kuće je čistina. nekada bašta, sada divljina. zaustavljeni talasi uzburkanog mora trave, pagode od trave, bujice teksta, upanišade od trave, vikinška flota od trave, zmajske glave, koplja, travnati imperijum.

iznad podivljale bašte igra sjena bumeranga bacanog opet i opet. to je povezano sa nekim ko je živio u kući davno prije mog vremena. skoro dijete. jedan impuls stiže od njega, jedna misao, misao volje: “stvaraj…crtaj…”
kako bi stigao uteći svojoj sudbini.

kuća podsjeća na dječji crtež. privremena vladavina infantilnosti nikla jer neko je prerano odustao od zadatka da bude dijete. otvori vrata, uđi. unutra je nemir u stropu i mir u zidovima. iznad kreveta amatersko platno predstavlja brod sa sedamnaest jedara, zapjenjene kičme talasa i jedan vjetar koji pozlaćeni okvir ne može zadržati.

uvijek je tako rano ovdje unutra, prije raskršća, prije neopozivog izbora, hvala ti za ovaj život! pa ipak, nedostaju mi alternative. sve skice žele postati stvarne.

jedan motor na vodi razvlači horizont ljetnje noći. i radost i tuga narastaju pod lupom rose. mi to zaista ne znamo, ali slutimo: ima jedan brod koji je sestra našem životu i taj brod plovi nekom drugom rutom. dok sunce gori za ostrvima.

Prevod rk

mi moramo vjerovati toliko toga samo da bi živjeli
naš svagdašnji život
a da ne propadnemo u zemlju

vjerovati snježnim masama koje su ščepale planinske padine
iznad grada

vjerovati u obećanu diskreciju i osmjehe slaganja, vjerovati
da se kobni telegram ne tiče nas
i da se iznenadni udarac sjekirom iznutra
neće desiti

vjerovati u osovine koje nas nose po autoputu
u tri stotine puta uvećanom roju pčela od čelika

ali ništa od svega toga u stvari ne zaslužuje
naše povjerenje

pet gudala kažu da možemo vjerovati u nešto drugo
i prate nas dio puta do tamo

kao kada se ugasi svjetlo u haustoru
i ruka s povjerenjem dohvati slijepi gelender
koji pronalazi u mraku
prevod rk

Mrznuo sam se

Nisam imao za šta da živim

Mjeseci su postajali godine

kada mora da sam svoje tijelo
privukao bliže sebi

Mora da sam naslutio tračak plavila

pod svim slojevima crnog

Kraj pruge

ležala je prevrnuta lokomotiva

teška i hladna
crna

crnja od crnog
ležala je po strani

i odozdo

pojaviše se visibabe

otporne i male

mora da su rastući

na svojim stabljikama

procvale u plavičastu sferu
koja se lagano podizala
sve više i više

i prevrnula nazad lokomotivu

podigla je na šine
još jedan put
Prevod R.K.

Sve gvoždje čezne da postane rđa
Reče stari metalurg

Želi se sjediniti sa zrakom
potonuti na dno mora

Postati crvena zemlja. I ne samo gvožđe
čezne za svojim raspadom

Utopije tonu bespomoćno
i postaju retorika. Štaviše

i ponosni monoteizam korodira
i postaje ugodan

živahan i amoralan politeizam

Oštra sječiva
blještave sablje i teške sjekire
takođe nisu dovijeka

Sve gvoždje trudi se da postane rđa
Reče stari metalurg.

Prevod R.K.

Crna slika
pod srebrom izlizana poljupcima
Crna slika 
pod srebrom izlizana poljupcima
Pod srebrom
crna slika izlizana poljupcima
Svud oko slike
metal izlizan poljupcima
Pod metalom
crna slika izlizana poljupcima
Mrak, o mrak
izlizan poljupcima
Mrak u nasim ocima
izlizan poljupcima
Sve sto smo zeljeli
izlizano poljupcima
Sve sto nismo zeljeli
ljubljeno i izlizano poljupcima
sve cemu smo umakli
izlizano poljupcima
Sve sto zelimo 
ljubljeno mnogo mnogo puta
 
Gunnar Ekelöf, 1965
Prevod R.K.