U grčkom gradu Naepolis u prašnjavom parku bolesnih palmi nad sivim morem punim skrivenih boja i brodoloma nečujnog svijeta muzej: Osmonožac, skriven u donjem uglu slike stopljen sa bojom pozadine nepomičan razrogačenih očiju, u lovu. Ujednačena struja mjehurića nadire odozdo šest-sedam hobotnica pleše na vrhu plivaća im kožica leluja uz blještave strane ispod sveg obasjanog… Nastavi čitati Totemska životinja G. Ekelöf 1961
Category: Swedish poetry in B/C/S
Tomas Tranströmer, Plava kuća
noć je i sunce blista. stojim u gustoj šumi i gledam put moje kuće magličasto plavih zidova. kao da sam umro i posmatram kuću iz drugog ugla. stoji tu već preko osamdeset ljeta. njeno drvo je impregnirano četiri puta radošću i tri puta tugom. kada neko ko je živio u kući umre, kuća… Nastavi čitati Tomas Tranströmer, Plava kuća
Tomas Tranströmer, iz poeme Šubertijana
mi moramo vjerovati toliko toga samo da bi živjeli naš svagdašnji život a da ne propadnemo u zemlju vjerovati snježnim masama koje su ščepale planinske padine iznad grada vjerovati u obećanu diskreciju i osmjehe slaganja, vjerovati da se kobni telegram ne tiče nas i da se iznenadni udarac sjekirom iznutra neće desiti vjerovati u… Nastavi čitati Tomas Tranströmer, iz poeme Šubertijana
Bruno K. Öijer, Mrznuo sam se
Mrznuo sam se Nisam imao za šta da živim Mjeseci su postajali godine kada mora da sam svoje tijelo privukao bliže sebi Mora da sam naslutio tračak plavila pod svim slojevima crnog Kraj pruge ležala je prevrnuta lokomotiva teška i hladna crna crnja od crnog ležala je po strani i odozdo pojaviše se visibabe otporne… Nastavi čitati Bruno K. Öijer, Mrznuo sam se
Lars Gustafsson, Sve gvožđe čezne da postane rđa
Sve gvoždje čezne da postane rđa Reče stari metalurg Želi se sjediniti sa zrakom potonuti na dno mora Postati crvena zemlja. I ne samo gvožđe čezne za svojim raspadom Utopije tonu bespomoćno i postaju retorika. Štaviše i ponosni monoteizam korodira i postaje ugodan živahan i amoralan politeizam Oštra sječiva blještave sablje i teške… Nastavi čitati Lars Gustafsson, Sve gvožđe čezne da postane rđa
Gunnar Ekelöf – Crna slika
Crna slika pod srebrom izlizana poljupcima Crna slika pod srebrom izlizana poljupcima Pod srebrom crna slika izlizana poljupcima Svud oko slike metal izlizan poljupcima Pod metalom crna slika izlizana poljupcima Mrak, o mrak izlizan poljupcima Mrak u nasim ocima izlizan poljupcima Sve sto smo zeljeli izlizano poljupcima Sve sto nismo zeljeli ljubljeno i izlizano poljupcima… Nastavi čitati Gunnar Ekelöf – Crna slika
Göran Sonnevi, iz knjige Ocean
Drozd se cuje kroz smrznuto granje u februarskoj svjetlosti uskoro mart Sunce se pomalja iz sivila, iskreci Ja cu biti u intenzitetu zivota sasvim uz krajnju granicu, onoliko koliko uzmognem Duboki logos dotice nas Zajedno,inace nije Osjecam tvoje prisustvo draga Osjecam takodje prisustvo jos nekolicine Zivo Mrtvi su jos uvijek mrtvi Ja bicu medju njima,… Nastavi čitati Göran Sonnevi, iz knjige Ocean
Göran Tunström Tvoja ljubav i moja
Tvoja ljubav i moja ne izgledaju isto Sa razlicitih strana prema istoj obali mi stizemo plivajuci. Ponekad To sto vidis nije ono sto ja vidim i ono sto primam nije ono sto ti dajes kada izadjes na obalu Ali to se desava. Ponekad Tvoja ljubav i moja mogu se sresti kao sad. Ja znam odakle… Nastavi čitati Göran Tunström Tvoja ljubav i moja
Gunnar Ekelöf
Cuo sam u snu – Habib – zelis li ovu lukovicu ili samo jednu krisku? Zapadoh u strasnu dvoumicu pitanje zagonetke bilo je pitanje mog zivota Jesam li htio dio prije nego cjellinu ili cjelinu prije no samo dio? Ne, htio sam oboje kako dio cijelog tako i cijelo samo i da nema niceg proturjecnog… Nastavi čitati Gunnar Ekelöf
Gunnar Ekelöf Absentia animi
s jeseni s jeseni kada se opraštamo s jeseni kada su sve kapije otvorene prema poljima besmisla gdje nestvarne gljive trunu i tragovi točkova ispunjeni vodom su na putu u ništa, jedan puž je na putu jedan ranjeni leptir na putu u ništa, koje je ogoljena ruža ona najmanja i najružnija. i komarci malaričari, ti… Nastavi čitati Gunnar Ekelöf Absentia animi
Omnia Mea 