U grčkom gradu Naepolis
u prašnjavom parku bolesnih palmi
nad sivim morem
punim skrivenih boja i brodoloma
nečujnog svijeta muzej:
Osmonožac, skriven u donjem uglu slike
stopljen sa bojom pozadine nepomičan
razrogačenih očiju, u lovu.
Ujednačena struja mjehurića
nadire odozdo šest-sedam hobotnica pleše na vrhu
plivaća im kožica leluja uz blještave strane
ispod sveg obasjanog na površini
Podmorske ptice, podmorski leptiri
ruku sklopljenih u njuškice od sedefa
kreću se plešući, svi u istom pravcu
nagore,tonući, u jatu kružeći jedni oko drugih
očiju polusklopljenih ispunjeni užitkom
hobotnice vijoreći rožnatim rukama
jednako mijenjajući mjesto sa sebi sličnim
udesno, niže – Ja znam čega se oni igraju
igraju se struje, struje duboke vode, svježe protivstruje
što ih drži zavijorene
iznad neizvjesne dubine
Category: Swedish poetry in B/C/S
Tomas Tranströmer, Plava kuća
noć je i sunce blista. stojim u gustoj šumi i gledam put moje kuće magličasto plavih zidova. kao da sam umro i posmatram kuću iz drugog ugla.
stoji tu već preko osamdeset ljeta. njeno drvo je impregnirano četiri puta radošću i tri puta tugom. kada neko ko je živio u kući umre, kuća se prefarba. umrli je prefarba, bez četke, iznutra. iza kuće je čistina. nekada bašta, sada divljina. zaustavljeni talasi uzburkanog mora trave, pagode od trave, bujice teksta, upanišade od trave, vikinška flota od trave, zmajske glave, koplja, travnati imperijum.
iznad podivljale bašte igra sjena bumeranga bacanog opet i opet. to je povezano sa nekim ko je živio u kući davno prije mog vremena. skoro dijete. jedan impuls stiže od njega, jedna misao, misao volje: “stvaraj…crtaj…”
kako bi stigao uteći svojoj sudbini.
kuća podsjeća na dječji crtež. privremena vladavina infantilnosti nikla jer neko je prerano odustao od zadatka da bude dijete. otvori vrata, uđi. unutra je nemir u stropu i mir u zidovima. iznad kreveta amatersko platno predstavlja brod sa sedamnaest jedara, zapjenjene kičme talasa i jedan vjetar koji pozlaćeni okvir ne može zadržati.
uvijek je tako rano ovdje unutra, prije raskršća, prije neopozivog izbora, hvala ti za ovaj život! pa ipak, nedostaju mi alternative. sve skice žele postati stvarne.
jedan motor na vodi razvlači horizont ljetnje noći. i radost i tuga narastaju pod lupom rose. mi to zaista ne znamo, ali slutimo: ima jedan brod koji je sestra našem životu i taj brod plovi nekom drugom rutom. dok sunce gori za ostrvima.
Prevod rk
Tomas Tranströmer, iz poeme Šubertijana
mi moramo vjerovati toliko toga samo da bi živjeli
naš svagdašnji život
a da ne propadnemo u zemlju
vjerovati snježnim masama koje su ščepale planinske padine
iznad grada
vjerovati u obećanu diskreciju i osmjehe slaganja, vjerovati
da se kobni telegram ne tiče nas
i da se iznenadni udarac sjekirom iznutra
neće desiti
vjerovati u osovine koje nas nose po autoputu
u tri stotine puta uvećanom roju pčela od čelika
ali ništa od svega toga u stvari ne zaslužuje
naše povjerenje
pet gudala kažu da možemo vjerovati u nešto drugo
i prate nas dio puta do tamo
kao kada se ugasi svjetlo u haustoru
i ruka s povjerenjem dohvati slijepi gelender
koji pronalazi u mraku
prevod rk
Bruno K. Öijer, Mrznuo sam se
Mrznuo sam se
Nisam imao za šta da živim
Mjeseci su postajali godine
kada mora da sam svoje tijelo
privukao bliže sebi
Mora da sam naslutio tračak plavila
pod svim slojevima crnog
Kraj pruge
ležala je prevrnuta lokomotiva
teška i hladna
crna
crnja od crnog
ležala je po strani
i odozdo
pojaviše se visibabe
otporne i male
mora da su rastući
na svojim stabljikama
procvale u plavičastu sferu
koja se lagano podizala
sve više i više
i prevrnula nazad lokomotivu
podigla je na šine
još jedan put
Prevod R.K.
Lars Gustafsson, Sve gvožđe čezne da postane rđa
Sve gvoždje čezne da postane rđa
Reče stari metalurg
Želi se sjediniti sa zrakom
potonuti na dno mora
Postati crvena zemlja. I ne samo gvožđe
čezne za svojim raspadom
Utopije tonu bespomoćno
i postaju retorika. Štaviše
i ponosni monoteizam korodira
i postaje ugodan
živahan i amoralan politeizam
Oštra sječiva
blještave sablje i teške sjekire
takođe nisu dovijeka
Sve gvoždje trudi se da postane rđa
Reče stari metalurg.
Prevod R.K.
Gunnar Ekelöf – Crna slika
Crna slika pod srebrom izlizana poljupcima Crna slika pod srebrom izlizana poljupcima Pod srebrom crna slika izlizana poljupcima Svud oko slike metal izlizan poljupcima Pod metalom crna slika izlizana poljupcima Mrak, o mrak izlizan poljupcima Mrak u nasim ocima izlizan poljupcima Sve sto smo zeljeli izlizano poljupcima Sve sto nismo zeljeli ljubljeno i izlizano poljupcima sve cemu smo umakli izlizano poljupcima Sve sto zelimo ljubljeno mnogo mnogo puta Gunnar Ekelöf, 1965 Prevod R.K.
Göran Sonnevi, iz knjige Ocean
u februarskoj svjetlosti uskoro martSunce se pomaljaiz sivila, iskreci Ja cu bitiu intenzitetu zivota sasvimuz krajnju granicu, onolikokoliko uzmognem Duboki logos doticenas Zajedno,inacenije Osjecam tvoje prisustvodraga Osjecam takodje prisustvojos nekolicine ZivoMrtvi su jos uvijek mrtvi Jabicu medju njima, potomNe sad Kad stigne casPrevod R.K.
Göran Tunström Tvoja ljubav i moja
Tvoja ljubav i moja
ne izgledaju isto
Sa razlicitih strana
prema istoj obali
mi stizemo plivajuci. Ponekad
To sto vidis nije ono
sto ja vidim i ono sto primam
nije ono sto ti dajes
kada izadjes na obalu
Ali to se desava. Ponekad
Tvoja ljubav i moja
mogu se sresti kao sad. Ja znam
odakle dolazis
i da si tu
Mi znamo
da je to dovoljno
prevod R.K.
Gunnar Ekelöf
Cuo sam u snu- Habib - zelis li ovu lukovicuili samo jednu krisku?Zapadoh u strasnu dvoumicupitanje zagonetkebilo je pitanje mog zivotaJesam li htio dio prije nego cjellinuili cjelinu prije no samo dio?Ne, htio sam obojekako dio cijelog tako i cijelo samoi da nema niceg proturjecnogu tom izboruPrevod R.K.
Gunnar Ekelöf Absentia animi
s jeseni
s jeseni kada se opraštamo
s jeseni kada su sve kapije otvorene
prema poljima besmisla
gdje nestvarne gljive trunu
i tragovi točkova ispunjeni vodom su na putu
u ništa, jedan puž je na putu
jedan ranjeni leptir na putu
u ništa, koje je ogoljena ruža
ona najmanja i najružnija. i komarci malaričari, ti
glupi đavoli
slabašnih nogu, pijani u svjetlosti lampe s večeri
i sama lampa sto bolešljivo šumi
oko ništavnog mora svjetlosti, polarno more misli
na dugim talasima
potmulo šuštanje pjene
nizova podjeljenih nizovima
iz ništa kroz ništa do ništa
teza antiteza sinteza, metafizicka jeza Teza
(poput zvuka šivaće mašine)
i paukovi pletu u tihoj noći svoju mrežu
i zrikavci turpijaju
Besmisleno.
Nestvarno. Besmisleno