Seamus Heaney, Iz republike savjesti

I kada sam sletio u republiku savjesti bilo je tako gluho nakon što se motori ugasiše da sam čuo carsku šljuku visoko iznad piste službenik za useljavanje bio je jedan starac koji izvadi  novčanik iz kaputa kućne proizvodnje i pokaza mi fotografiju mog pradjeda Žena na carini zamoli me da navedem riječi naših tradicionalnih zdravica… Nastavi čitati Seamus Heaney, Iz republike savjesti

Gunnar Ekelöf

Cuo sam u snu – Habib – zelis li ovu lukovicu ili samo jednu krisku? Zapadoh u strasnu dvoumicu pitanje zagonetke bilo je pitanje mog zivota Jesam li htio dio prije nego cjellinu ili cjelinu prije no samo dio? Ne, htio sam oboje kako dio cijelog tako i cijelo samo i da nema niceg proturjecnog… Nastavi čitati Gunnar Ekelöf

Ylva Falkenhem – Rukovet

Vazda iznova razbluzna zbog nacina  na koji se kreces.kako prorezujes prostor.tezina tvojih tabana na patosu. Kako prsa noseci. ledja. izderana kako te tvoje tijelo prerasta i stjece pravac tvoje plecanje. siroko prostiruce zatezanje pogleda. odlucnije probija se dublje ti znas da sam savitljiva kada zastanes i stojis ispravljene kicme zadobijas egzaktnu ociglednost sobe susret zidova.… Nastavi čitati Ylva Falkenhem – Rukovet

Tomas Tranströmer “Gondola Žalosti”

Dva starca, punac i zet, Liszt i Wagner, stanuju na Canal Grande, zajedno sa onom nespokojnom ženom što je udata za kralja Midu, onoga što sve čega se dohvati pretvara u Wagnera. Zelena stud mora probija se kroz pod u palaču. Wagner je obilježen, taj poznati Kasperovski profil  umorniji je nego prije lice mu je… Nastavi čitati Tomas Tranströmer “Gondola Žalosti”

Tamo napolju

tamo napolju trava raste tako gusto da je nemoguce vidjeti koje su to dvije vlati zaljubljene i upravo vjencane a koje su dosle samo da bi prisustvovale festi koja dolazi poslije jednako nemoguce kao gledati masu svijeta u guzvi petkom i pokazati onog koji ce se iznenada okrenuti i osjetiti neboderovu potrebu za samocom potrebu… Nastavi čitati Tamo napolju