Hilde Domin, April

    Svijet miriše slatko na juče Mirisi traju Otvaraš prozor Sva proljeća ulaze s ovim Proljeće koje je više od zelenog lišća Jedan poljubac koji je svi poljupci Uvijek blistavo glatko Nebo iznad grada u kojem ulice teku Ti znaš da zima i bol Nisu ti koji ubijaju Zrak danas miriše slatko na juče… Nastavi čitati Hilde Domin, April

R.M.Rilke, Opet i opet

Opet i opet, mada poznajemo Predio LJubavi i malo Groblje s njegovim tužnim Imenima i zastrašujucu tišinu ambisa, u koji drugi padoše: opet i opet izlazimo  po dvoje pod krošnju stabla, liježemo opet i opet među Cvijeće, sa Nebom lice u lice. Prevod R.K.

St. John Perse

Vodi me, slasti, putevima svih mora do drhtavice od svakog povjetarca što obznanjuje neposrednost kao ptica zaogrnuta svojim mantilom od krila Ja dolazim, ja dolazim krilatom stazom tamo gdje ni žalost sama nije ništa drugo do li krilo. Bajna zemlja rođenja ima ponovo biti osvojena, bajna zemlja Kralja koji je ne vidje od djetinjstva, u… Nastavi čitati St. John Perse

Alvaro de Campos – Ah, svježina

Ah, svježina neispunjene obaveze na licu! Odsustvovati znači doslovno biti vani! Kakvo je pribježište biti sasvim nepouzdan! Dišem lakše sa svim sastancima iza sebe! Propustio sam ih sve odreda ciljanim ignorisanjem, Čekajuci na volju za njih, znajući da neće doći. Ja sam slobodan i protivan organizovanom i odjevenom društvu. Ja sam nag i ronim u… Nastavi čitati Alvaro de Campos – Ah, svježina

Eugenio Montale, Priča

Priča se ne nastavlja kao neprekinuti lanac prstenova. U svakom slučaju mnogo je prstenova koji ne drže. Priča ne sadržava ni prije ni poslije, nista se u njoj na krčka na tihoj vatri. Priča nije plod onoga koji je misli niti onog koji je ignoriše. Priča ne napreduje, ona istrajava gadljiva po malo, ona mijenja… Nastavi čitati Eugenio Montale, Priča

Eugenio Montale, Opakost života sretao sam često

Opakost života sretao sam često: u zadavljenom potoku što još žubori, u ostarjelom lišću što treperi, i u tijelu skrhanoga konja. Dobro upoznao nisam, osim mirakula što raskriva Božanstvenu ravnodušnost: jedna statua sasvim omamljena podnevom, oblakom i sokolom što kruži. prevod R.K.

Octavio Paz, Dodir

Moje ruke Mis manos razmicu zavjese na tebi abren las cortinas de tu ser zaodjevaju te novom nagoscu te visten con otra desnudez otkrivaju tijela tvoga tijela descubren los cuerpos de tu cuerpo Moje ruke Mis manos Pronalaze novo tijelo tvome tijelu.  inventan otro cuerpo a tu cuerpo. Prevod R.K Octavio Paz

Göran Sonnevi, iz knjige Ocean

Drozd se cuje kroz smrznuto granje u februarskoj svjetlosti uskoro mart Sunce se pomalja iz sivila, iskreci Ja cu biti u intenzitetu zivota sasvim uz krajnju granicu, onoliko koliko uzmognem Duboki logos dotice nas Zajedno,inace nije Osjecam tvoje prisustvo draga Osjecam takodje prisustvo jos nekolicine Zivo Mrtvi su jos uvijek mrtvi Ja bicu medju njima,… Nastavi čitati Göran Sonnevi, iz knjige Ocean

Ezra Pound, Kazaljka

DođI, ili će zvjezdana plima uteći. Istočno izbjegavajući čas svog nestanka. Sad! jer kazaljka treperi u mojoj duši! Ovdje smo bili u prednosti, imali nas pretili čas Ovdje smo imali naš dan, tvoj dan i moj. Dođi sad, prije no ova moć Koja nas nosi, krene oticati ka polovima. Ne vrijeđaj ovu poplavu zvijezda, ne… Nastavi čitati Ezra Pound, Kazaljka