Category: izbor po shodnosti

Svijet miriše slatko
na juče
Mirisi traju

Otvaraš prozor
Sva proljeća
ulaze s ovim

Proljeće koje je više
od zelenog lišća
Jedan poljubac koji je svi poljupci

Uvijek blistavo glatko
Nebo iznad grada
u kojem ulice teku

Ti znaš da zima
i bol
Nisu ti koji ubijaju

Zrak danas miriše slatko
na juče
koje je mirisalo slatko na danas

prevod: renato karamehić

Opet i opet, mada poznajemo Predio LJubavi
i malo Groblje s njegovim tužnim Imenima
i zastrašujucu tišinu ambisa, u koji drugi
padoše: opet i opet izlazimo  po dvoje
pod krošnju stabla, liježemo opet i opet
među Cvijeće, sa Nebom lice u lice.

Prevod R.K.

Vodi me, slasti, putevima svih mora
do drhtavice od svakog povjetarca što obznanjuje neposrednost
kao ptica zaogrnuta svojim mantilom od krila

Ja dolazim, ja dolazim krilatom stazom tamo
gdje ni žalost sama nije ništa drugo do li krilo.

Bajna zemlja rođenja ima ponovo biti osvojena, bajna zemlja
Kralja koji je ne vidje od djetinjstva, u njegovu je odbranu
moja pjesma! Naređuj, O Frulašu, Djelo i još jednom graciju
ove ljubavi koja nas naoruža jedino sabljama radosti!

I ko si ti, O Mudrače, da nama sudiš, O Mudrače?
Ako sudbina mora iznjedriti opet
velebnu pjesmu s onu stranu svakog razloga hoćeš li mi uskratiti
njenu blizinu?
U zemlju mojega plemstva daj da udjem bez srama
za svoje zadovoljstvo…
Ah, neka pisar priđe i ja ću mu diktirati…
I ko će, rođen od čovjeka , stajati nedužan pred prizorom moje sreće?

Oni što su od rodjenja držali svoje znanje iznad znanog.

Prevod R.K.

Ah, svježina neispunjene obaveze na licu!
Odsustvovati znači doslovno biti vani!
Kakvo je pribježište biti sasvim nepouzdan!
Dišem lakše sa svim sastancima iza sebe!
Propustio sam ih sve odreda ciljanim ignorisanjem,
Čekajuci na volju za njih, znajući da neće doći.
Ja sam slobodan i protivan organizovanom i odjevenom društvu.
Ja sam nag i ronim u vodi svoje mašte.
Prekasno je za bilo koji od sastanaka na kojima sam
trebao biti istovremeno,
Ciljano istovremeno…
Nevažno, ostajem ovdje snijući stihove i smiješeći se na italiku.
Tako je zabavno na ovaj način sarađivati sa životom!
Sve dok više ne želim ni zapaliti slijedecu cigaretu… Ako je to neki čin,
Moze čekati na mene, zajedno sa svim drugim, na ne-sastanku koji se zove život.

Prevod  R.K.

Priča se ne nastavlja
kao neprekinuti lanac
prstenova.
U svakom slučaju
mnogo je prstenova koji ne drže.
Priča ne sadržava
ni prije ni poslije,
nista se u njoj na krčka
na tihoj vatri.
Priča nije plod
onoga koji je misli niti
onog koji je ignoriše. Priča
ne napreduje, ona istrajava
gadljiva po malo, ona mijenja perone
svojih polazaka
i ne prati nikakav raspored vožnje.
Priča ne opravdava
niti napada
priča nije u samoj sebi
jer je u cijelosti vani.
Priča ne administrira pomilovanja niti bičevanja
Priča nije učiteljica
ničeg sto se nje ne tiče. Uvidi ne vode
ni do više istine ni do više pravde.

Priča nije
razarajući buldožer kao što se priča.
Za sobom ostavlja tunele, kripte, jame
i skrovišta. Preživjelih ima.
Priča je šta više dobronamjerna: razara
koliko god može, pretjeruje, sigurno je
da bi mogla biti bolja, ali priča je samo
kratki izvještaj, ne izvršava sve svoje vendete.

Priča grebe po dnu
kao kočarska mreža
kroz pokidana okca pobjegne tu i tamo neka riba.
Ponekad naidje, što je ne raduje ni malo,

na ektoplazmu kakvog bjegunca,
 Nevičnog bivanju vani - niko mu o tome nije govorio. 
Drugi, u mreži, vjeruju da su slobodniji. 



Prevod R.K.

Opakost života sretao sam često:
u zadavljenom potoku što još žubori,
u ostarjelom lišću što treperi,
i u tijelu skrhanoga konja.

Dobro upoznao nisam, osim mirakula
što raskriva Božanstvenu ravnodušnost:
jedna statua sasvim omamljena
podnevom, oblakom i sokolom što kruži.


prevod R.K.

Moje ruke                                   Mis manos
razmicu zavjese na tebi                     abren las cortinas de tu ser
zaodjevaju te novom nagoscu                 te visten con otra desnudez
otkrivaju tijela tvoga tijela               descubren los cuerpos de tu cuerpo
Moje ruke                                   Mis manos
Pronalaze novo tijelo tvome tijelu.         inventan otro cuerpo a tu cuerpo.
Prevod R.K                                  Octavio Paz

Ni za sav whiskey na nebu
Ni za sve musice Vermonta
Ni za sve suze iz podruma
Ni za milion letova do Marsa
Ni da mi platis dijamantima
Ni da mi platis biserima
Ni da mi das prsten sa svog malog prsta
Ni za sav plamen pakla
Ni za svo plavetnilo neba
Ni za moj vlastiti iperijum
Cak ni za dusevni mir
Ne, nikada, nikada te necu prestati voljeti
Ne dok god mi srce ne otkuca svoj zadnji otkucaj
Pa cak i tada u mojim rijecima i mojim pjesmama
Ja cu te voljeti uvijek iznova i opet
Prevod R.K.