Omnia Mea

Traži se maslačak

Izašao sam do zajedničkog vrta na samo deset minuta. Sreo sam ženu koja je skoro iznajmila sanduk za uzgajanje. Otvorena i dobroćudna osoba, za pet minuta smo razmijenili informacija koliko s nekim drugim ne možeš ni za godinu. Razgovor ili još bolje reći masivni transfer odrađen je na botaničko-vrtlarskom jeziku koji je neka vrsta kodnog… Nastavi čitati Traži se maslačak

Viktorija Marinković (Uma Vid)

izbor iz zbirke pjesama u nastajanju – Ja sam bila utapkana zemlja BALKAN (BILI SMO TAKO SREĆNI) jednom sam bila džindžer i otišla takva danijelu u beograd živeo je na karaburmi a u stanu ispod njegovog živi mrtvac mirišući na izlučevine moralo je to nekako da se iskompenzuje pa sam upalila vatru u njegovoj kuhinji… Nastavi čitati Viktorija Marinković (Uma Vid)

ČEMU ME JE NAUČILA SAHARA, Almir Uzunović

zamislite savršen avgustovski dan, plavo nebo nad nama i sunce koje se igra sjenama po kamenu pješčaru od kojeg je sazdan grad nirnberg. čaroliju koja nas svake godine vraća u ovaj grad nisam vješt opisati. dio nje leži u samom gradu, jednom od najljepših u njemačkoj, a dio u festivalu bardentreffen, smotri vorld i kantautorske… Nastavi čitati ČEMU ME JE NAUČILA SAHARA, Almir Uzunović

Željko Grahovac, Zašto ne umijem pisati o poeziji?

Poeziju velikom čini čitanje. Poeziju poezijom čini čitanje. (Prva rečenica je suvišna, ali neka ostane: ne znam zašto, ali neka ostane). Čitanje je čitanje stihova, redom, dotle dok u njima ne nestaneš, dok se u njima ne utopiš. Čitati je nesvršeni glagol. Pročitati se može svašta nešto, ali stihovi ne, ali pjesma ne, ali ne… Nastavi čitati Željko Grahovac, Zašto ne umijem pisati o poeziji?

Željko Grahovac, Ko nije rukama

NIJEMOST, JESTASTVO Ćelije odumiru svako malo I stvaraju se nove namjesto Starih, t'jelo izlučuje stalno Sve što bivamo neprestano. Što nas ima kad sve sabereš Kazat je nekad da to nam je Život, a nekad da je to smrt: Riječ i rečenô nemaju spoja Veza im je to da se nikada Nikada i nikad ne… Nastavi čitati Željko Grahovac, Ko nije rukama

Ingmar Bergman, Moj Pijanist

Moja ljubav prema muzici proteže se duboko u prošlost, uvijek mi je bila utjeha i podsticaj. Odnos prema njoj ipak bio je potpuno neprofesionalan – znao sam malo svirati klavir, vrlo nespretno, znao sam šta je to kontrapunkt a šta fuga, umio sam pratiti partituru. Ali pjevati nisam znao, teško pamtim i… Nastavi čitati Ingmar Bergman, Moj Pijanist

Totemska životinja G. Ekelöf 1961

U grčkom gradu Naepolis u prašnjavom parku bolesnih palmi nad sivim morem punim skrivenih boja i brodoloma nečujnog svijeta muzej: Osmonožac, skriven u donjem uglu slike stopljen sa bojom pozadine nepomičan razrogačenih očiju, u lovu. Ujednačena struja mjehurića nadire odozdo šest-sedam hobotnica pleše na vrhu plivaća im kožica leluja uz blještave strane ispod sveg obasjanog… Nastavi čitati Totemska životinja G. Ekelöf 1961

ONO ŠTO JESTE, NE POSTOJI PRIJE NEGO ŠTO JE NAPISANO Göran Tunström

Tek kada sve zapišem, uviđam kakav haos je čovjek. Vjeran navici, počeo sam da popisujem sve što je na vidiku sa moje u uvošteni lan uvezane bilježnice: brazde pluga što svjetlucaju na kiši, već pomenuti seljak do koljena u glibu. Opisao sam težinu s kojom se kretao, njegov gotovo ugasli pogled koji bi, međutim, živnuo… Nastavi čitati ONO ŠTO JESTE, NE POSTOJI PRIJE NEGO ŠTO JE NAPISANO Göran Tunström

Ars poetika III

Gledaj da bude jednostavno Počupaj samo najveću travu I neka bude savim ljudski Kao leptir ili kamen Koji do u beskraj nastavlja da pada Pouzdaj se u tonove koje ne čuješ sam Razgovor sa stablom i česmom, Sa tihim susjedom i žeravicom U stomaku njegovih posjetilaca Gledaj da bude vidljiv ali nenametljiv Kao pekara… Nastavi čitati Ars poetika III

VERMEER, Tomas Tranströmer

Nimalo zaštićen svijet… odmah iza zida počinje žamor počinje gostiona sa smijehom i jadikovkama, zubalima suzama zvonjavom zvona i mentalno poremećeni šogor, smrtonoša pred kojim svi moraju drhtati. Velika eksplozija i okašnjeli spasilački teretnjak brodovi ispršeni u pristaništu, novac što se uvlači u džep pogrešnog čovjeka dugovi koji se gomilaju zjapeće čašice crvenih cvjetova… Nastavi čitati VERMEER, Tomas Tranströmer