Željko Grahovac, Ko nije rukama

ko nije rukama

NIJEMOST, JESTASTVO

Ćelije odumiru svako malo
I stvaraju se nove namjesto
Starih, t'jelo izlučuje stalno
Sve što bivamo neprestano.

Što nas ima kad sve sabereš
Kazat je nekad da to nam je
Život, a nekad da je to smrt:
Riječ i rečenô nemaju spoja

Veza im je to da se nikada
Nikada i nikad ne pronađu

Zato i samo zato govorimo
Slušamo i čitamo i pišemo.

KO NIJE

Ko nije prošao rukama po svodu
I s oblaka znoj otirao, dlanovima
Ko nije na rukama vagnuo okean
I pamtio zanav'jek linijama dlana
Sva ta nebrojena riblja iskliznuća.

Ko nije rukama iz zemlje iskopao
Mirise i sjeme svjetla u tlo zasijao
Preko ruku ko nije kuće ni kućišta
Svojih premetnuo, jedno po jedno
Ciglu po ciglu slažući, žulj na žulj

Ko nije sklapao ruke da se pomoli
U hramu od snijega od negaženog
Ko nije rukama svojim bol m'jesio
Svoj i drugih i kruh svagdašnji jeo
Ko nije rukom ruku u kuću primio

Ko nije od ruku i ležaljku napravio
I konak mek topao opleo od dodira
I rukama ko uzimao prije no je dao
Sv'jet-r'ječ čitao, r'ječ u sv'jet pisao
Ko nije rukama: nije taj ni postojao

Od Omnia Mea

Renato Karamehic renaka65@gmail.com

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s