Željko Grahovac, NIKTA, ETIDA

Samo jedna istina

Strmoglavljena je do glasa

Do prozirnosti na izmaku svjetla

Gdje se slika prelama i mrvi sve do šuma

I tim šumom oblaporna napaja se unutrašnjost

Ničim otvorena i prema ničemu

Zabravljenost zaborava

Da li je još nije ili nema više to prazno mjesto

Zvono u kom odnjihana širi nosnice tišina

Jevanđelje po mirisima u kom sve se

Sebi vraća prije nego je izgovoreno

Kao ime na koje se ne odazivaš

Zagrljaj bez svoga zagrljenog

Negdje van naručja majka

I riječ koju god izgovoriš

Korak je na putu k njoj

Uvijek bliže zamalo

Iz bespuća u vrt

Primakneš se

I sjetiš se

Smrt

Od Omnia Mea

Renato Karamehic renaka65@gmail.com

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s