Željko Grahovac, Para Lhasa

 

 

 

Nikad se nismo sreli

 

Nikad… To je tvoje ime

Ili je moje

Zaboravio sam

 

Grudva svjetlosti sva rasuta

Koliko stalo bi na dlanove pružene

U zagrljaj iz kog se ne izlazi

 

Kad sam te zatekao unutra

Bilo je već gotovo

To nije bio glas

I nije bila pjesma

To sam ja sam disao

I jedvačujno hlapio

Na svim jezicima

 

Bez službe riječi ostale

Tako blizu da te odjedanput kažu

Tvoje nosnice u koje se široko uliva

Od mirisa noć natekla

Obrazi i jagodice u kojima na rođenje

Čekaju blizanci osmijesi

Lijeva ruka sve do iznad uha savijena

Poput luka iz kog odapete lete strele žudnje

Oči iz kojih bih cijelog sebe izvukao

Da sam samo mogao

Sjaj po sjaj

Kap po kap

 

Da sam samo mogao

Dovoljno daleko krenuti

Za onim po drugi put iz tebe otkinutim

Meu amor… Meu amor

 

(05.06.2013.)

 

 

 

Autor

Omnia Mea

Renato Karamehic renaka65@gmail.com

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s