Željko Grahovac, Na piću kod Fagota

Prepoznajete živu ogradu od tropskog bilja, s vaše desne strane…

I moj arhitekt je „Majstora i Margaritu“ bezbroj puta čitao;

Ideja je bizarna – kafana samo s jednim zidom, od neprobojnog zelenila,

I sa stolovima uz njega naslonjenim, ali sa zidom živim tako i toliko da,

Ako se zagledaš… Vidim već da ulazite u čaroliju, ali to pripada

Drugom tekstu, pa ću vas zamoliti da odvojite pogled…

Slijedićemo tu jednodimenzionalnost, zbog koje smo toliko kritikovani.

Pjesnički subjekt se već izjasnio šta pijemo – Falerno, od Kazerte,

Berba 79. kada je umro Vespazijan, prvi špediter među carevima…

I uz to plodovi mora… Θάλαττα! θάλαττα! Englezi kažu “The Sea! The Sea!”,

Premda sam ja odlučno za „Talasi! O, talasi!“ – kad biste samo znali

Koliko loših iskustava imamo s prevodiocima… Niti čuju, niti vide!

Što se za vas već uopšte ne bi moglo reći – eto, recimo, taj šum

Koji nadolazi i zbog koga bacate unezvjerene poglede na školjke…

Dakle, jasno vam je: naš je stav o supstancijalizaciji negativan,

Rekli bismo načelno negativan, kad načelo ne bi bilo (kao i ideje, uostalom)

Utemeljeno s one strane gdje je sušta bespomoćnost označitelja

Uvijek veća, dublja, teža od jezika u kom se izraziti hoće označeno…

Tako smo i mi nakon Manija predstavljali „drugu stranu“ naspram te što

Stvorila je čovjeka kao „Jedini mogući oblik spasavanja ništavila njim samim“…

A mi smo samo „Rijeka – majka koja čuva svoju djecu pobjeglu na obalu“!

Ne znam kako na vas djeluje ovo vino – ali meni razvezuje jezik… Naopako!

Eto, kad sam iščitao vašu posljednju (strukturalno gledano jedinstvenu!)

Knjigu poezije – morao sam uzeti čak 300 kapi eterne valerijane…!

Harmoniziranost, prijatelju, i pristajanje uz nju – od toga mi uvijek bude zlo…

Nisam siguran da je 19 baš „onaj jedini Broj koji ne može biti neki drugi“

I ne znam zašto bi se other meaning krilo u riječ po riječ naopakoj verziji…!?

Skoro da sam rekao – blasfemija! – ali se na vrijeme ugrizoh za jezik…

Kontrola, kontrola i samo kontrola, dragi kolega – da naspemo još u to ime…!

Otkrića se uvijek tiču samo načina, slijeda ili ritma u kom svi mogući

Sadržaji mogu slobodno zadržati svoje nazive, imena i egide…

More može slobodno da umire u oku žabe – ali jedinstvenost onog prije

I poslije tog rečenog mora biti neupitna… Kao što se samo jedna i jedina

Mrzla pjesma može zatvoriti sa ovim sklopom zapitanosti:

„Zašto se ne završi stvaranje,/ Zašto se još nije završilo stvaranje…?“

I tako… 17 godina je proteklo – a koliko se samo Majstor teretio

Nezaustivošću-neizrecivošću onog nul… Vi me razumijete, zar ne?

U svakoj vatri treba imati po jednu cjepanicu, a granice nisu date

Samo zato da se probiju i pomjere – već i subjekti (izvršioci) ovih radnji

Da se načnu i preoblikuju… Je li ono bješe treći Njutnov zakon…!?

Nadam se da su vam prijali ovo blagorodno piće, zakuska i ćaskanje

I želim vam, kao što priliči nakon obilne pjesme, da duboko podrignete…!

Od Omnia Mea

Renato Karamehic renaka65@gmail.com

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s