opet je mjesec postavio dvojnika da motri na mene
razvratni stari ljubomorni i pričljivi drkadzija
u želji da me preduhitri
na putu o kojem me on učio a ja njemu pokazao
još nije shvatio da je i nas dvanaestorica
da nisam uvijek tamo gdje očekuje
kada se jednom ukažeš
nema smisla praviti se da te nema
podučavao je
samo protiv najodbojnijih možeš probuditi kakav vulkan
pomračenjem
okorjeli špijun voajer maštač
moj učitelj uzor i najozbiljniji konkurent
gledam ga iz prikrajka i smješkam se
triumfalno
dok on otkriva da je neko već bio
i maštao
u slijepoj ulici između njenih bedara
R. K.
Omnia Mea 