Coniunctio

Dani

nikad sami

u grozdovima poput grumenja soli

kristali što prelamaju kikot bivše djece

i tamne klobuke podočnjaka

onih što utvrđuju bilost

Dani

vi svici sasvim pijani

od nektara praznine

vi ništa ne donosite

niti išta odnosite

Lampioni postrojeni u predvorju noći

vazda same

Evo

molim se s vama

vašem izbavitelju

Velikom Bolnom Podnevu

kojem je obećana

Lunina ruka.

R.K.

Autor

Omnia Mea

Renato Karamehic renaka65@gmail.com

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s