R.M.Rilke, Opet i opet Opet i opet, mada poznajemo Predio LJubavi i malo Groblje s njegovim tužnim Imenima i zastrašujucu tišinu ambisa, u koji drugi padoše: opet i opet izlazimo po dvoje pod krošnju stabla, liježemo opet i opet među Cvijeće, sa Nebom lice u lice. Prevod R.K. Podjeli ovo:Klikni za ispis(Otvara se u novom prozoru)VišePodijeli na Twitteru (Otvara se u novom prozoru)Klikom podijelite na Facebooku(Otvara se u novom prozoru)Kliknite za slanje e-pošte prijatelju(Otvara se u novom prozoru)Lajkaj ovo:Lajk Učitavanje... Srodno Autor Omnia Mea Renato Karamehic renaka65@gmail.com Pregledaj sve članke od Omnia Mea