Vodi me, slasti, putevima svih mora
do drhtavice od svakog povjetarca što obznanjuje neposrednost
kao ptica zaogrnuta svojim mantilom od krila
Ja dolazim, ja dolazim krilatom stazom tamo
gdje ni žalost sama nije ništa drugo do li krilo.
Bajna zemlja rođenja ima ponovo biti osvojena, bajna zemlja
Kralja koji je ne vidje od djetinjstva, u njegovu je odbranu
moja pjesma! Naređuj, O Frulašu, Djelo i još jednom graciju
ove ljubavi koja nas naoruža jedino sabljama radosti!
I ko si ti, O Mudrače, da nama sudiš, O Mudrače?
Ako sudbina mora iznjedriti opet
velebnu pjesmu s onu stranu svakog razloga hoćeš li mi uskratiti
njenu blizinu?
U zemlju mojega plemstva daj da udjem bez srama
za svoje zadovoljstvo…
Ah, neka pisar priđe i ja ću mu diktirati…
I ko će, rođen od čovjeka , stajati nedužan pred prizorom moje sreće?
Oni što su od rodjenja držali svoje znanje iznad znanog.