Vjencanica koja je Ani posluzila pri zombifikaciji koristena je samo jednom – na nasem vjencanju. Cudna opaska o frekventnosti koristenja je na mjestu jer je barem u fantaziji mog pitbula ista vjencanica trebala dozivjeti neku vrstu zadovoljenja – rekla je Ani kako joj se haljina toliko svidja da ne moze zamisliti svoje vjencanje – ako do njega ikada dodje – u nekoj drugoj. To mi je sa neponovljivom smjesom sampanjca i sarkazma ispricala Ana onomad kad smo se slucajno sreli na aerodromu – oboje cekajuci letove koji kasne i kada smo onako od sveg srca pa do mjeseca opanjkali i Leona i Nju prozdrljivo provjeravajuci da li su nam svi otvori na tijelu jos na istom mjestu – u sobi aerodromskog hotela. Znas ja stvarno volim Leona – onako kako tebe nikada nisam – ali nezamislivo mi je da ti budem blizu a da te ne dodirujem – zovi to navikom ili potrebom – na tebe vec odavno uopste ne mislim ali zar nije tako jednostavno i lijepo sjediniti se tijelom sa nekim koga tako dobro  poznajes i kome nista nikad nisi uskratio. Znas, Leon je strasan ljubavnik, nekad mi dodje da ga serviram svojim prijateljicama samo da napokon shvate kako sam ja privilegovana. Ali ima u toj njegovoj zestini neke rigidnosti – nije romantican kao ti, ne umije se predati, ne umije biti bespomocan i sretan u isti mah kao ti… U svakom slucaju, mislim da  bi svi voljeli da imaju nekog dobrog i odanog prijatelja s kojim mogu imati sex s vremena na vrijeme – bez suvise sentimenta  – cisto onako animalno – kao u pornicima – to mi radi, to, to, uh, ovdje, daj.aaaah… Smijala se seretski igrajuci se sa Mr dzonsonom koji je vec odavno bio omlitavio – ovo je samo sex, dragi, zar ne? Naravno mila, samo sex – i ja imam problem da ti se oduprem mada tebe nisam volio ni u pola koliko volim Nju – moram priznati da se vec pomalo kajem…Aj! Ponovo seretski, stisnula mi je malcice testise – da malo zaboli i podsjeti na to kakvu moc polazemo u ruke drugog kada mu poklonimo svoje tijelo. Je li ona vjerniji odraz tvoje mame no sto sam ja bila,opet se smijesila, sad vec polemicki?Bio sam umoran i nespreman da se uvlacim s njom u diskusiju – mene je alkohol u krvi uvijek pomjerao u moju asocijalnu stranu te sam zauzeo moj oprobani akademski gard koji ju je najcesce razoruzavao: Moguce je sasvim da postoji neka potraga za originalom, moguce zaista da svi muskarci traze mamu u zenama ali u tom slucaju trebas shvatiti da iz nase perspektive hronoloski prva varijanta je samo najbljedja kopija originala koji stize na kraju. Moguce da svi mi trazimo tu optimalnu mamu koja ce nas napokon roditi jer svi smo mi samo sklepani, jos ne i rodjeni. I ti i tvoja picka ste u tom slucaju suvise originalni – nakon sto ste ispucale ono malo citata koji su vam se tu i tamo zalijepili – ponavljate se u orgijastickom solipsizmu i zato zene poput tebe tako lako zapadaju u ulogu drolje. Mama, ta ultimativna kopija, optimalna zena, ona je kao nacionalna biblioteka – iz njene picke frcaju citati kao iz bazuke, ne zato sto je nacitana vec zato sto je bezmjerna.Ona moze pojebati sve sto pisa stojeci a da ostane jednako cista kao nebeska hurija.  Mrs stoko! Idi onoj svojoj seljancuri nek te ona poradja nebeskom artiljerijom . Zahvaljujuci solidnosti flasica koje sadrzavaju lak za nokte, osim cvoruge nisam dobio i beplatno farbanje – gadjala me lakom koji sam joj prije samo par sati kupio u frisopu i koji ce potom jos jednom posluziti kao sredstvo za nanosenje bola kao u nekoj losoj noveli. Dok sam bio s tobom  nisam bio ljubomoran na kisu – bio je moj posljednji hitac i sasvim prilicno situaciji izasao sam iz sobe duvajuci u prste i namjestajuci sesir.
Ne mogu da shvatim da si toj idiotkinji kupio onakvu haljinu! Rekla mi je Ona. Vi muskarci stvarno znate biti blesavi!  Volio sam je! Ma daj molim te – gdje vam je sad ta ljubav? Ja ne mogu da podnesem da si ikada ikoga volio prije mene a narocito ne to da si se s nekim vjencao. Razumijes li me? Ljubomorna sam na parket sto skripi pod tobom. Ako ja budem nosila tu haljinu na nasem vjencanju bice to kao da smo ponistili ono prvo – u stvari moci cemo ga smatrati nekom vrstom generalne probe –  znas da sam ja opsjednuta formom i procedurom –  zovi to sujevjerjem ali samo ako se sve kockice sloze bice to vjencanje koje ce nas povezati zauvijek lancima i katancima kojima ni Huodini nista ne moze! Dragi moj – ti si se vjencao sa tom haljinom! S njom nema razvoda! Jedino sto mozemo uciniti je da joj promijenimo manekena… Sta da ti kazem – volio sam je i volio sam tu njenu opsesiju – zaista sam htio dopustiti da me vezu najdebljim brodskim konopcima za nju makar i uz pomoc neke haljine koja ce  navodno dozivjeti svoju kosmicku pravdu tek u dodiru sa njenom kozom, onako kao sto exkalibur postaje nadmocno oruzje tek u Arturovim rukama. Mada znam da sam je privukao svojim akademskim gardom nikada nisam imao potrebu da ga zauzimam s njom – stvari koje bi mi se ranije cinile primitivnim, glupim i cak odvratnim ostavljale su me bez daha u kombinaciji sa njenom licnoscu – samo bih zastao za tren, trepnuo par puta  i pomislio hmmm – stvarno je volim. Mada nije nikad postojao niko drugi kome sam zelio pripadati pred bogom i pred ljudima – jasno ti je da se nikada nismo vjencali i zasto.Anina originalnost je odlucila.A bila je seljanka, to je Ana odlicno nanjusila. Prvi put kada je svezala pletenice vidio sam da se ne radi ni o kakvoj modernoj niti postmodernoj interpretaciji nego da se radi o izvornoj pastirici. O kako sam to volio. Imala je u sebi sabrane vrline svih sumskih zivotinja plus smjernost jagnjeta. Zlog jagnjeta. Bila je zla i to sam odmah vidio, na nacin Medeje ili Kleopatre – samouvjerena i ponosna do te mjere da joj nista nije moglo predstavljati prepreku. Mitologizirao sam je dakako, kao i svi koje je poznavala – nekako je bila prepogodna za tu vrstu projekcija – mnogi su se je plasili, odabrani joj se divili, voljenje je zapalo mene. Ne zelim ti portetirati svoje bivse pa ni svoju najvazniju bivsu – mog pitbula – samo navlacim gradju od koje cu nadam se uspjeti stvoriti svijet koji ce biti iskljucivo tebi transparentan – ovo nije roman nego kriptirana ispovijest – svjedocanstvo moje slabosti koja te priziva iz hodnika u kojem je zatvorena. Na prvom mjestu u tom hodniku-galeriji nije slika ni zene ni majke ni ljubavnice nego slika petogodisnjeg mene kako klecim iza kuce jednog blagog ljetnog popodneva – pred sobom imam gomilu odbacenih automobilskih dijelova, opruga, limenki, boca , gume, drveta i kamenja – na mom licu je nedvosmislena nakana da se od te hrpe napravi nesto sto radi, nesto sto se samo od sebe pokrece, nesto zivo. Toga dana je rodjen Mr.000 – najtajniji od svih tajnih agenata – onaj koga Ona nikad nije vidjela a na kog si ti natrcala sa tako bezobraznom lakocom ljubavi moja. Ne mogu  prestati da zalim Njenu sudbinu. Kao laik kome nista ali nista nisam smio ni nagovijestiti progutala je s ratobornim strpljenjem nepojmljive kolicine lazi i ponizenja.   Za naseg zajednickog zivota ja sam  u dugim periodima za drzavu odradjivao neke tako osjetljive poslove da mi je najvise odgovarao profil alkoholizirane protuve prljavog jezika i slabih sapa tako da nasa mlada mala porodica nije imala skoro nikakve ekonomske koristi od mog rada – u interesu drzave bilo je da se po mom nacinu zivota niposto ne moze povjerovati u to da imam primanja.Niceg pogresnog nije bilo u njenoj dijagnozi Duso ti si Djavo! Sva geopoliticka demonologija, sva patriotska sejtanologija dobrih namjera kondenzovala se u meni i navalila se na njenu glavicu opsjednutu perfekcijom detalja  – kao prava mucenica i svetica ucinila je sve da se odbrani od tog mraka – odgurnuvsi mene, pljunula je anatemu na neljudskog ovog svijeta. Ali Mr 000 nikad nije vidjela. Od nevidljive sume nije mogla vidjeti nevidljivo drvo.Vjerujem.