Gunnar Ekelöf Absentia animi

s jeseni

s jeseni kada se opraštamo

s jeseni kada su sve kapije otvorene

prema poljima besmisla

gdje nestvarne gljive trunu

i tragovi točkova ispunjeni vodom su na putu

u ništa, jedan puž je na putu

jedan ranjeni leptir na putu

u ništa, koje je ogoljena ruža

ona najmanja i najružnija. i komarci malaričari, ti

glupi đavoli

slabašnih nogu, pijani u svjetlosti lampe s večeri

i sama lampa sto bolešljivo šumi

oko ništavnog mora svjetlosti, polarno more misli

na dugim talasima

potmulo šuštanje pjene

nizova podjeljenih nizovima

iz ništa kroz ništa do ništa

teza antiteza sinteza, metafizicka jeza Teza

(poput zvuka šivaće mašine)

i paukovi pletu u tihoj noći svoju mrežu

i zrikavci turpijaju

Besmisleno.

Nestvarno. Besmisleno

Prevod R.K.

Autor

Omnia Mea

Renato Karamehic renaka65@gmail.com

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s