Ylva Falkenhem – Rukovet

Vazda iznova razbluzna zbog nacina  na koji se kreces.kako prorezujes prostor.tezina
tvojih tabana na patosu.
Kako prsa noseci. ledja. izderana
kako te tvoje tijelo prerasta i stjece pravac

tvoje plecanje. siroko prostiruce
zatezanje pogleda. odlucnije
probija se dublje
ti znas da sam savitljiva

kada zastanes i stojis ispravljene kicme
zadobijas egzaktnu ociglednost sobe
susret zidova. okomitost uglova
tvoj zastoj. okomitost kukova
nacin na koji se to trenutno mijenja
kada me ponovo privuces

uvidjam moje tijelo je oboreno. pod. zidovi se pruzaju drugacije
stisak tvojih ruku. ocigledna naprsnuca koze
karlica. kicmeni stub. grudni kos
nepovrijedjen

kosa se cini jos uvijek u pokretu kada me ponovo dotaknes
tvoja saka. grabeci za korijen kose podize moju glavu
lice okrenuto u stranu. tragovi oko mojih usta
razotkrivaju tvoje prisustvo

Dok me razvlacis posezuci za vratom i trgajuci prsljenove razumijem da se skelet sastoji 
od samih tacaka loma
Samo ta topla opna muskulature daje mi oblik
nacin na koji me ta iznutrasnjost skuplja kada pustis da moje tjeme ponovo padne na pod

odstupas za korak od mene. klecis kraj mojih ledja. odmaras ruke 
na svojim bedrima
stvaras povrsinu izmedju nasih tijela

Tvoja koza je kao celofan na staklenki. hermeticna
tvoje prsno tijelouzdizanje potapanje uzdizanje
brazde u muskulaturi koje ono stvara
ti jesi. svod

Izmedju nas prividna mekoca iz lampe sa stropa. lelujava. njena prostrelno bijela svjetlost. pada
preko uglova u kojim se zidovi sijeku
pokraj tvog obraza
dalje preko mog porculanskog. stidne kosti. ispod sve misicne mekote

ja podizem svoj kuk. sirim
moje htijenje je nasa zajednicka tisina
spokojno zudna
i iznova 

 brza promjena u tvom disanju jedan jednostavan pokret rukom
sake sto se stezu oko mog grla. zile. zapete se tanje
grudni kos uzlazi. pratim tvoju ociglednost
ushtjela
lijepa ja
znam da napokon pripadam

tek kada se tvoji prsti probiju izmedju mojih vilica ledja pronalaze 
svoj luk
ramena se razmicu
i primicu nasa zgrcena tijela
tvoje repetirajuce dahtanje nepromasivo pojacava izostanak moga

pod tvojim pritiskom ja sam samo mekana masa koja odvaja tvoje tijelo od poda
jedno razmicanje
samo tvoji pokreti unose zrak izmedju nas. kroz meksinu vrata
razdvajam

zrak i bol nailaze istovremeno dok se dusnik siri i tvoja omamljujuce mijesenje
 oblikuje moju bradu
trnci u lobanji. koza na kozi pobjednicki. zrak unutra. van. kroz otvor za davljenje
jasnoca. zvuk iz moje nutrice

raditi pod tvojim rukama znaci upotpunjenje
trud za trudom nakon truda
moja usta vise ne moraju govoriti
dovoljno je htjeti i ti ces stici do ispunjenja

ja pratim tvoju ruku i namjestam se
podplecavam tvoje pravo
ja znam tvoj dodir

svaki udarac pritvoran
svaka pesnica jedan povratak
postoji samo jedan kraj

tu  napustam sebe

Prevod sa svedskog R.K.

.

Autor

Omnia Mea

Renato Karamehic renaka65@gmail.com

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s