GLACARICA

gledam kako sve rjedje
nemilosrdno lupas po svojoj plemenitosti
sve prisniji s njima
ne zagledas zablude sa svih strana
stojis ispred crkve kao inostrani turist
i brojis kupole
palis svijecu da bi gorjela
muzika ti nista ne govori
mjesec nije ni blizo ni daleko
Popodne ces osisati zivu ogradu
kuca se od nje ne vidi
a sjecas se kad si dobio sadnice
od pokojnog glumca
ostavio je mladu udovicu
kako ces joj objasniti
da peglom progoris sve sto dohvatis
jer upravo tad se desava nesto
neobicno vazno i neodlozno
izmedju tebe i papira
R.K.

Od Omnia Mea

Renato Karamehic renaka65@gmail.com

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s