Osjetiš li iznenada neodoljivu muziku niotkud
usred noći, kada niko siguran nije od moći demona ljubavi
tog palog anđela
znaj to ja sviram na instrumentima tišine
i sve me nimfe i sve vile čuju i svome se srcu mole
Pomisliš li da vidjela si mjesec
znaj to blijedo je lice začaranog dječaka
tvorca snova gospodara južnih mora
što nebom putuje sam
važniji od zvijezda
i jedino do toga mu je stalo
da njegov ljiljan noći nikad sasvim ne procvjeta
kada god svirala budeš patetično neku sonatu
na poziv ko zna koje lijepe tuge
obrati pažnju
to njegova je nježnost na tvojim prstima
on to svira sve pauze i sve uzdahe, sva ganuća
R.K.
Omnia Mea 