transcedencija

(posveceno mom bratu)

Nekad se tako napijem
da me ni onim topovima sto bude mrtve
ne bi svezali za zemljin sar

iz ciste ljubavi prema najblizima
njih dvoje-troje
sto se uspavaju na mojoj dobroti

hrcu bolan na mojim bijelim krilima
i jos prigovaraju
zbog rasivenog dugmeta
na jastucnici

pozovem tako mog kuma spiru
i onog malog mene
kojem sam ja poocim
a stvarni otac i njemu i meni
onaj je sto je prvo bio nijem
a onda zacutao

pustim ga da im svasta kaze
sve sto dijete pijan i bandoglav smiju
a otac i radnik  niposto ne mogu

sve one carobne formule
sto pretvaraju vodu u vino
i pune prazne dzepove

iz ciste ljubavi prema najblizima
nekad se tako napijem
da sedam bozjih meleka
moraju drzati zemlju
za onih sedam ademovih vrba
kraj vrbasa
da je ne bih odvukao
daleko daleko cak do mjeseca
gdje zeko pije vodice

Autor

Omnia Mea

Renato Karamehic renaka65@gmail.com

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s