Disleksija

Meni je 8 godina, braci 6 ipo. sjedimo za kuhinjskim stolom – ja pisem zadacu – bracu tata uci pisati. Braco vidno uziva sjediti u tatinom krilu i osjecati njegovu bliskost ali na licu mu je primjetan izraz obazrivosti – braco je vrlo inteligentan i intuitivan – on sluti da mu se nesto sprema.Sa mnogo dara odgadja egzekuciju – produzavajuci uzivanje u iznenadnom komforu tatinog krila. Dopusta da mu tata dugo i strpljivo objasnjava ispravan polozaj ruke – da mu namjesta prstice oko patrljka grafitne olovke – da sinhronizuje svoju ruku sa njegovom i ocrta u nizu nekoliko primjeraka slova A – kao Avion. Ja sam jednim okom nad mojom zadacom a drugim malo ljubomoran jer mene niko nije tako njezno uvodio u misterije pismenosti – ja sam nekako samo propisao puno prije no sto se to ocekivalo od mene. Jedino sto pamtim je kako mi je mama pomagala crtati cica glisu – ali to je bilo , ah mama, tako traumaticno, jer mama je uvijek crtala glavu koja lici na krompir – ali ne uspravljen kako bi bio red – nego lezeci – meni je to najvise licilo na sapun i ima se brojati medju moja prva velika razocarenja ovim svijetom.
Dosao je cas da braco samostalno nacrta svoje prvo slovo. Tatina ruka vise nije na njegovoj – neki oblak ozbiljnosti se nadvio nad kuhinjskim stolom i zaklonio svaki zvuk osim zvuka vekerice koja je kuckala svoje sad-ti, sad-ti, sad-ti… Ja moram priznati da mi je vrlo komicno koliko se braco napreze – pocinje kolutati ocima – celo mu se nabira i suze samo sto nisu grunule iz njegovih neboplavih dubokih okica. U slijedecem trenutku braco je plav pa zelen oko usta i ocajnicki pokusava osloboditi plac iz grla koji se tamo zakocenuo i nece da mrdne. Mudar od rodjenja braco se odmah dosjeti uzroka ove uzetosti te zidnu patrljak preko cijele kuhinje sa takvom silinom i gadjenjem kao da se radi o najotrovnijem poskoku . U istom trenututku prolijeze se oslobadjajuci plac iz njegovih usta koja su odmah povratila prirodnu boju i meni se cinilo nekako porasla za par brojeva. Ako ga tada nisu culi na svim zemaljskim i nebeskim instancama zaduzenim za opismenjavanje – nece nikad nikoga. Ukratko – bio je to pocetak duuuugog neprijateljstva.

Zahvaljujuci tom tatinom fantasticnom doprinosu kulturi mama je morala cijelo prvo polugodiste stajati ispod prozora bracinog razreda da se ovaj ne bi zakocenuo ne daj boze namrtvo. Plava kecelja mu je tako dobro stajala i slagala se sa njegovim sva vecim neboplavim okicama da ju je nosio sve vrijeme te ju je mama kradom prala i susila dok braco spava. Niko ga nije zadirkivao u skoli – pretpostavljam da su mu svi zavidjeli na mami ispod prozora a djevojcice su se pocele listom zaljubljivati u to patnjom i slaboscu prema nihovom elementu oslikano andjeosko okruglo lice. Naravno, braco se nastavio koceniti u pravilnim razmacima znajuci da mu otuda stizu snaga i prestiz, rijec manipulacija je bila potpuno strana u okruzenju te je mama koja se inace gnusala politike znala katkad pomoci braci vrucom zausnicom, pocupanim zulufima ili raskrvarenom usnom. Mozda nesto frekventnije nego katkad. Tako je braco poceo uciti ekonomiju. Sve ima svoju cijenu shvatio je i poceo bivati sve stedljiviji – u bracinom se dzepu petobanka mogla dobro preznojiti prije no sto bi je on mudro investirao – niko nikad nije znao ima li braco novca i koliko.
Na lijepe oci i mudrom ekonomijom bola stize se daleko – cak do cetvrtog razreda kada je dosla Tatjana – nova uciteljica u koju se braco smjesta zaljubio bez zadrske spreman da ulozi svu svoju emocionalnu ustedjevinu.
Ljubav je bila obostrana sto ce imati katastrofalne posljedice. Kada je shvatila da braco place sve cesce i sve vise uprkos njenoj njeznosti i razumijevanju – pozvala je mamu na razgovor. Mama je dosla kuci sa tog razgovora izmijenjena. Braco deformisan. Cijelim putem do kuce mama ga je doslovno sutala kao krpenjacu uzvikujuci rijeci koje braco na srecu nije mogao cuti zaglusen vlastitim ridanjem. Ona ce mene kod psihologa krava jedna! Picka joj materina, ne zna sa njim, pa je on glup… A jesi glup picka ti materina bolje bi bilo da sam panj rodila – makar bi covjek mogao sjesti na tebe da se odmori – bjez mi s´ociju krivonozac, kako me obruka dodje mi da te zadavim.
Razumljivo je da braco nije mogao shvatiti do koje mjere ja saosjecam sa njim – gledao me podozrivo ocima usamljenika pogledom koji trazi i ocekuje. Ubrzo je izracunao kako da me pridobije na svoju stranu. Dva dana nakon incidenta sa Tatjanom – usred rucka braco je tuznim glasom i jos tuznijeg izraza na licu ispricao mami i tati da sam se ja poceo igrati sa pisom.

Autor

Omnia Mea

Renato Karamehic renaka65@gmail.com

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s