prijateljsko caskanje sa savjescu

Ne dam ovo dozrelo i darom za algebru bogato nemanje

kojem se nule razmnozavaju bez prestanka
dok usvaja sve obespravljene nakaze
koje si ti protjerao
ne mozes nadjacati ovu velicanstvenu slabost
smrskanog porculana ove fino samljevene zavisti
ne mozes urediti ovu metodski sprovodjenu zalutalost sjete
sto je obecala travi da nikad dvaput
nece pljunuti na isti mravinjak
Dodji ako smijes
dotakni ovo smrznuto govno
ovo bozansko ja
Udavices se u bozanskoj kanalizaciji
Jer ja serem na milion egzoticnih nacina
ti samo kada otvoris mjesto
na kojem si sam sebi nacrtao usta
ustvari ne seres ni tad nego samo kakis
Ti si uzasnut svojim zavrsetkom debelog crijeva
supcino
kao sto sam ja uzasnut zatvorom i klistirom
I nemoj slucajno da mi prdis o ljubavi
na mom djubristu maslacci rastu do mjeseca
ne bi li ga jednom za vazda prozderali unistili prokletnika
a tebi su bas drage tvoje begonije
na mjesecini nekako s veceri
u pizdu materinu
R.K. 09/09/10

Autor

Omnia Mea

Renato Karamehic renaka65@gmail.com

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s